U našoj arbanaškoj zajednici u Zadru, mi ovogodišnje jubilantkinje 60. i 50. obljetnice redovničkog života te 10. obljetnice doživotnih zavjeta, provele smo vrijeme od 22. do 26. lipnja o. g. u intenzivnijem propitivanju svoga životnog hoda u minulim desetljećima.
U sagledavanju prijeđenog puta, i u zagledanosti u svjetlu vjere u darovano nam buduće vrijeme, veliku pomoć pružio nam je fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Fra Jozina snažna oslonjenost na vjeru u Boga, njegovo bogato životno iskustvo, njegova neupitna darovitost u iščitavanju znakova vremena i događanja, te prirođena jednostavnost u komunikaciji, bili su odlična podloga i putokaz za pogled svake od nas u svoj osobni život.
Naši susreti su osnažili naše susrete sa živim Bogom, Njegovom Istinom, Njegovom Riječju – Logosom – jedinorođenim Sinom Božjim. A da bi se Isusa Krista istinski susrelo, neminovno je trajno raditi na svomu duhovnom rastu: plijeviti iz srca sve što je bolesno, nebitno, suvišno, lažno, licemjerno, prolazno… Jer, On je Istina!
U vremenu prepunom suvišnoga, nepotrebnoga, opće zagađenosti – kako fizičkog prostora, tako, ili još i više, virtualnog svijeta – potrebna je budnost duha. Istinoljubivost. Nužno je riječima vratiti vjerodostojnost, dubinu i smisao. Ljepotu i mjeru. O mjeri i ljepoti riječi ovisi kvaliteta našega života, naglasio je fra Jozo.
S Božjom logikom, čovjekove slabosti, patnje, križevi, ranjavanja, boli i sve ljudske nevolje imaju iscjeliteljsku moć. Oni su pad prema gore! Ta Kristova, naoko proturječna zahtjevnost, dobila je svu svoju moć i snagu u Njegovu križu. Križa se kršćanin ne treba bojati. Ni samoće se ne treba bojati. Ni šutnje. Primjer najsnažnije šutnje je Marija. I Franjo. U najdubljoj šutnji događaju se neizrecivo duboke stvari. Vječne tajne. Samo Otajstvo.
A kako biti odgovoran za svoje postupke: svoje namjere, svoju riječ, svoja djela?
Pogledom unatrag, život se može bolje razumjeti.
Pogledom naprijed, život se može bolje živjeti.
Ova dva dijela načina života nalaze svoju pomirenost i duboki smisao tek u umiranju sebi. Tek potom, u milosti življenja spasenja. Svoga, i drugih. Od ja i moje do Bog i naše! Po primjeru Krista. Živjeti za druge. Biti dar. Biti blagoslov. A to je moguće jedino u poniznosti duha. Govoreći upravo o poniznosti, fra Jozo je ovu, pomalo zanemarenu krepost, rasvijetlio kroz život Franje iz Asiza: Franjino Ti je Božje Ja. Njegovo Ja je posvemašnja uronjenost u Božje Ti. Ta mistična sjedinjenost moguća je samo u dubokoj poniznosti, koja je okosnica kršćanstva.
Naša razmatranja završili smo temom: Ljubav. Ako kršćanin ne razumije ljubav, ništa nije razumio, naglasio je fra Jozo. Jer Bog je Ljubav. Naš predavač nam je ovu veliku istinu tijekom svih izlaganja posvjedočio svojim bogatim životnim iskustvima s ljudima. Kako prava ljubav i nesebično darivanje uvijek nađe put do ljudskog srca. Samo ona ima moć mijenjati ovaj svijet i učiniti ga božanskijim. Jer, Bog je ljubav! I mjera naše svetosti je – Ljubav!
Završno euharistijsko slavlje našeg susreta slavio je s nama fra Bojan Rizvan. U tumačenju evanđelja dana potakao nas je na razmišljanje o istinskom vršenju volje Božje u svom životu.
Zahvalne smo Bogu da nam je darovano tih milosnih dana istinski živjeti ljepotu susreta u prihvaćanju tumačene riječi i osoba, u međusobnom razumijevanju, u gostoljubivosti sestara. Jednom riječju: kako je lijepo biti Zajedno, istinujući u Ljubavi. Tako malo, a tako puno!
s. Mirja Tabak
