Nakon proslave u Misiji u srpnju ove godine, obljetnica polustoljetnog djelovanja sestara u DR Kongu, obilježena je 5. listopada i u provincijskom središtu u Splitu. Proslava je započela euharistijskim slavljem u samostanskoj kapeli koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić u koncelebraciji s porečko-pulskim biskupom i predsjednikom Vijeća HBK-a za misije mons. Ivanom Štironjom, provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Markom Mršom, subraćom svećenicima i trojicom bogoslova. Slavlju su nazočile naše misionarke, sestre i dobročinitelji Misije, s. Ivana Margarin, ravnateljica Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj te vrhovna predstojnica Družbe s. Veronika Verbič, koja je u kanonskom pohodu našoj Provinciji.
Govoreći o misijskom poslanju Crkve mons. Štironja je u homiliji naglasio kako se unatoč raznim suprotnim vjetrovima Radosna vijest širi sve do kraja zemlje. Pozvao je na molitvu za misijsko poslanje i sve one koji ga vrše, naglasivši kako nije važan broj poslanih u žetvu nego predanje s kojim rade na njivi Gospodnjoj. Čestitajući sestrama ovu značajnu obljetnicu, zaželio je milost i dar pomnog osluškivanja Duha Svetoga i hrabrost u suočavanju s poteškoćama kojih u misionarskom životu ne manjka. „Važno je ustrajati do kraja vršeći njegovu zapovijed ljubavi do one konače Kristove ocjene: Vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama, zato uđite u radost Gospodara svoga. Ne zaboravimo braćo i sestre, u svijetu smo sigurni sve dok hodimo s Crkvom na kojoj je Krist kormilar. Zato: blagoslovljen vam i sretan daljnji hod drage sestre i draga Crkvo. Blagoslovljena vam plovidba u povijest na čelu s najvećim Kapetanom – Isusom bez kojega ništa ne možemo učiniti“ – zaključio je mons. Štironja.
Nakon euharistijskog slavlja, uvodnim obraćanjima s. Lidije Bernardice Matijević, provincijske predstojnice, s. Veronike Verbič, vrhovne predstojnice Družbe i s. Ivane Margarin, ravnateljice Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj, započeo je prigodni program u samostanskoj dvorani.
S. Lidija je podsjetila na najvažnija događaja iz polustoljetne povijesti Misije. Istaknula je kako misijsko poslanje povezuje misionarke, sestre u Domovini te brojne dobročinitelje koji svojom velikodušnošću pomažu u širenju Radosne vijesti i poboljšanju uvjeta života onih najpotrebitijih. Kroz 50 godina djelovanja otvorila su se srca brojnih dobročinitelja, pa su sestre mogle pomagati na mnogim znanim i manje znanim poljima rada: u zaštiti i prevenciji bolesti, poboljšavanju higijenskih uvjeta, opismenjivanju te osiguravanju boljih stambenih uvjeta. Veliko je to djelo za koje danas zahvaljujemo Bogu moleći da ga, započetog u Njegovo ime, On i dovrši.
Vrhovna predstojnica Družbe s. Veronika Verbič poručila je dobročiniteljima da je jubilarno zajedničko slavlje jedan od izraza zahvalnosti za pomoć u djelovanju sestara bez koje one ne bi mogle izlaziti u susret tolikim potrebitima. „Za vrijeme kanonskog pohoda uvjerila sam se osobno s koliko ljubavi, apostolskog žara i franjevačke radosti sestre, uz Božju pomoć, divna djela čine naviještajući radosnu vijest u svim prilikama i neprilikama“, posvjedočila je Vrhovna predstojnica. Posebno je istaknula rad sestara u području odgoja i poučavanja, kao i liječenja rana onima na rubu društva. Podsjetila je da smo, po krštenju, svi Kristovi poslanici, misionari te pozvala da se tome pozivu odazivamo svaki dan, kako bismo svojim kršćanskim životom bili radosni navjestitelji Božjega Kraljevstva.
S. Ivana Margarin izrazila je radost što može pozdraviti sve prisutne te svojim pozdravima i čestitkama, pridružila pozdrave i čestitku mons. Luke Tunjića, nacionalnog ravnatelja Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine. Ustvrdila je da su jubileji, poput ovoga, prigoda za zahvalnost Bogu na proteklom vremenu te podsjetila da se, u jubilejskom smislu, svakih 50 godina slavila jubilejska godina koja je bila godina posvećena slobodi, obnovi i milosti. S. Ivana je iskazala uvjerenje da sestre ove godine sigurno promišljaju o odluci i svome odazivu na poziv i odlazak u daleku Afriku, zahvaljuju Bogu za sve primljene milosti te u srcu uvijek iznova ražaruju misijski plamen kako bi ih i dalje nosio tamo gdje su potrebne. Zaključno je zahvalila sestrama misionarkama koje su godine svoga života posvetile naviještanju radosne vijesti narodu Konga i rekle „da“ pozivu za obnovu Crkve, učinivši to poput sv. Franje na čijoj se duhovnosti nadahnjuju.
Kratki povijesni presjek nastanka i života Misije, apostolat sestara, radosti, izazove i zanimljivosti iz života u Misiji, predstavila je naša s. Samuela Šimunović, jedna od misionarki u DR Kongu.
Podsjetila je da prve školske sestre franjevke misionarke, s. Romana Baković i s. Erika Dadić dolaze u DR Kongo, tadašnji Zair, na poziv franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita u rujnu 1974. godine. Nedugo zatim, u svibnju 1975. pridružuje im se i s. Blaženka Barun. Potaknute žarom misijskog djelovanja s vremenom su dolazile i druge sestre misionarke kojih je u ovih pet desetljeća u Misiji djelovalo ukupno 14, računajući i dvije sestre Mostarske provincije. Prvi misionarski dani u prvoj misiji u Luhwinji bili su iznimno teški. Uz obilje samoprijegora i skromnosti, valjalo je naučiti novi jezik i običaje te dijeliti tegoban život s tamošnjim stanovništvom. No, unatoč teškoćama, svojih se prvih dana na afričkom tlu sestre danas spominju kao najljepših u svom misionarskom djelovanju.
Vrlo brzo, svladavši lokalni jezik, sestre započinju s vjerskom poukom. U Luhwinji otvaraju domaćinsku školu, a potom i zdravstveni centar, odgovarajući tako na goruće potrebe naroda. S istim djelatnostima 1988. godine svoje djelovanje započinju u novoj podružnici u Nyantendeu. Od mnogih tegoba koje su pratile rad u misiji zacijelo najteža neprilika bio je rat koji je zadesio DR Kongo devedesetih godina 20. stoljeća. Surovost stradavanja, kako lokalnoga stanovništva tako i misionara, nagnala je sestre na izbjeglištvo, ali ne u Domovinu. Ostale su vjerne afričkome puku. Ratne godine 1994. otvaraju podružnicu u Bukavuu-Ngubi, današnju kuću odgoja, a deset godina poslije i drugu podružnicu u Bukavuu-Muhungu. Školska i odgojna djelatnost sestara dominantna je i u tim dvjema podružnicama. Godine 1995. zavjetuju se prve sestre Kongoanke te se zajednica počinje širiti. Nakon mučeničke smrti s. Clare Agano Kahambu, 2016. godine raste broj redovničkih zvanja te danas u Misiji u DR Kongu i nedavno otvorenoj zajednici u Rwanyeni u Ugandi djeluje 39 školskih sestara franjevaka: 6 Hrvatica i 33 Kongoanke.
Svečanosti euharistijskog slavlja doprinio je Zbor lovretskih sestara pod ravnanjem s. Mirje Tabak i uz orguljsku pratnju s. Nedjeljke Milanović Litre. Skladnim pjevanjem dao je svečanu notu i prigodnom programu, a slavlje se nastavilo u zahvalnosti i radosnom zajedništvu.
Vjerujemo da se svatko od prisutnih osjetio dobrodošlim za obiteljskim stolom Lovretske zajednice.
Sestre koje su djelovale u Misiji (1974.-2024.)
s. Romana Baković, 1974.-
s. Erika Dadić, 1974.-
s. Blaženka Barun, 1975. –
s. Ljubomira Kustura, 1975.-1975.
s. Mislava Prkić, 1979. –
s. Mirabilis Višić, 1981.-
s. Većenega Dovranić, 1981.-1990.
s. Mirjam Penić, 1986.-2020.
s. Mariangela Todorić, 1987.-1992.
s. Ivka Piplović, 1989.-2013.
s. Samuela Bešker, 1990.-1993., sestra Mostarske Provincije
s. Ivana Džimbeg, 1990.-1996.
s. Samuela Šimunović, 2007.-
s. Adriana Galić, 2017.-2022., sestra Mostarske Provincije
