Svake godine, o svetkovini Preobraženja Gospodinova, zajednica naših sestara u samostanu Sigurata tradicionalno okupi oko sebe vjernike, svoje prijatelje, dobročinitelje te svećenike i časne sestre okolnih samostana.
Tako svake godine na svetkovinu Preobraženja uziđu strmim dubrovačkim stepenicama ugledne gospođe i gospari do starodrevne crkve Preobraženja Gospodinova (Transfiguratio Domini) te poput apostola poslušaju navještaj, svjedočanstvo i poziv da svaki događaj u svom životu promatraju iz perspektive vječnosti.
Većina onih koji pohode večernju svetu misu smjeste se u dvorište ispred crkve, budući da crkva ne može primiti veliki broj ljudi. Na sam dan svetkovine, sve do večernjih sati, smjenjvali su se pljuskovi i udari vjetra, ali pred samu misu vrijeme se smirilo, granulo je sunce i osvježenim zrakom razlijegala se pobožna pjesma.
Svečano misno slavlje predvodio je fra Tomislav Šanko, provincijal franjevačke provincije sv. Jeronima u koncelebraciji s fra Ivanom Gavranom. U propovijedi je fra Tomislav istaknuo da su apostoli na brdu preobraženja zapravo vidjeli stvarnost kakva ona uistinu jeste. U istočnoj tradiciji se kaže da su učenicima pale koprene sa očiju. Moći vidjeti realnost usko je povezano sa molitvom jer sve ovo se događalo dok je Isus molio. Bez molitve gubimo osjećaj za Boga. Tada ne vidimo dobro ni sestru ni brata. Krivo vidimo, krivo sudimo i na kraju krivo postupimo. Čovjek koji nije povezan s Bogom izgubio je osjećaj za drugoga i za sebe.
Preobraženje Gospodnje se naziva još i Lice Božje zato što to lice ima snagu. Mi ljudi imamo potrebu gledati u nečije lice, u nečije oči te živimo iz pogleda. Pitanje je iz čijeg pogleda živimo. Čiji je pogled mjerodavan za to koliko mi vrijedimo? Ako izaberemo samo ljudski pogled, izlažemo se opasnosti da postanemo robovi obzira. Zato je u jednom trenutku, sv. Franjo rekao: Bože, ja sam samo ono što sam pred tobom i ništa više, istaknuo je fra Tomislav.
Na kraju misnog slavlja, s. Marislava Samardžić, kućna predstojnica zajednice sestara u Sigurati je u svoje ime i uime sestara zajednice, izrekla najprije zahvalu Bogu i svim prisutnima te koncelebrante i nazočne pozvala na okrjepu. I dok su u dvorištu ispred crkve gostima, u duhu franjevačke gostoljubivosti, nuđeni razni osvježavajući napitci i domaći kolači, svećenici, sestre i dobročinitelji naše zajednice pozvani su u blagovalište na svečanu večeru. Gostima su se pridružili i prior samostana sv. Dominika i gvardijan samostana Male braće koji zbog obveza nisu mogli sudjelovati u misnom slavlju. U ugodnom zajedništvu, u sestrinskom blagovalištu, nastavljeno je slavlje za svečanim stolom.
s. Ana Jukić
