U poslijepodnevnim satima 28. travnja uputila sam se u Imotski na poziv s. Antonele Malenice koja djeluje kao vjeroučiteljica u školi i župi u Imotskom. Razlog dolaska je bila duhovna obnova za osme razrede pod nazivom Put mi kaži kojim ću krenuti. Uz s. Antonelu bile su prisutne i dvije vjeroučiteljice koje predaju učenicima osmih razreda osnovne škole.
Okupili smo se u samostanskoj dvorani braće franjevaca, a na početku nas je pozdravio i izrazio dobrodošlicu fra Zoran Kutleša, gvardijan i župnik franjevačkog samostana sv. Franje Asiškog u Imotskom.
Nakon toga smo se upoznali kroz igru a potom zamolili Boga da nas vodi kroz duhovnu obnovu i pomogne nam spoznati koji je to put kojim trebamo krenuti. Da bismo došli do pravog puta trebamo uključiti Boga u svoj život i moliti. Stoga sam na početku istaknula tko je Bog za nas, ali isto tako i što Bog nije, jer često sliku svojih roditelja preslikavamo na Boga. Važno je to posvijestiti sebi kako bi raslo naše povjerenje prema Bogu i kako bi mu se mogli obraćati u molitvi. Kroz simpatičan video kojeg su snimili krizmanici mogli smo vidjeti što je to i kakva treba biti molitva Oče naš.
Da bi spoznali svoj put potrebno je prepoznati svoje talente, zato sam objasnila što su to talenti te istaknula da neki fizički nedostatci nisu zaprjeka za razvijanje talenata. Navela sam i neke poznate primjere ljudi kojima život nije bio jednostavan, a ipak su uspjeli razviti svoje talente.
U radionici sam ih uputila na razmišljanje o samima sebi. S obzirom da su osmi razred i da se odlučuju u koju će srednju školu krenuti važno je da spoznaju koji su im talenti i što bi voljeli u budućnosti raditi. Nakon samostalnog rada, podijelila sam ih u grupe gdje su prikazali prispodobu o talentima kroz skeč, intervju, pjesmu. Bilo im je to jako zanimljivo. Nakon toga smo još pogledali video o iskušenjima koje mogu mladu osobu odvesti na krivi put, te sam iznijela kako je važno bez obzira na talente koje imamo biti dobra osoba, a talenti trebaju biti put do Boga a ne samo put do neke slave kako nam to često prikazuju društvene mreže i mediji. Susret smo završili igrom zajedništva.
Zahvalna sam Bogu na ovom susretu, s. Antoneli na pozivu i pomoći pri organizaciji, vjeroučiteljicama koje su sudjelovale te izrazile želju za još ovakvih susreta i naravno franjevcima koji su nam ustupili dvoranu. Nadam se da će izrečene riječi poput posijanog sjemena jednog dana uroditi plodom.
s. Marija Matanović
