U pastoralnom programu naše biskupije već nekoliko godina postoji program povezivanja gradskih sa seoskim župama. Naša župa svetog Petra Claverskog u Ngubi u Bukavu je tim programom povezana s dvjema siromašnim seoskim župama: Mumosho, koja se nalazi nedaleko od grada, i Kashofu koja se nalazi na otoku Idjwi. S ciljem međusobnog povezivanja župa od 14. do 17. travnja mladi naše župe posjetili su mlade župe Kashofu. Njih pedesetak u ime župnog pastorala mladih pratile smo nas dvije redovnice: sestra iz Marijine družbe i ja iz naše zajednice.
Prvog dana susreta bio je predviđen posjet bolesnicima u tamošnjoj bolnici do koje se moglo doći malom brodicom ili pješačenjem od tri sata. Za odlazak odabrali smo plovidbu, a za povratak ipak pješačenje jer je dominirao proživljeni strah od prevrtanja brodice. Naime, kapetan brodice nas je ozbiljno upozorio da budemo oprezni i ne činimo ništa što bi moglo poremetit ravnotežu na brodu, jer bi neravnoteža mogla prevrnuti brod što bi bilo pogubno za svih. Molili smo Boga da tijekom plovidbe ne naiđemo na veći brod koji bi prouzrokovao valove, a s njima i „nestabilnost“ naše male brodice.
Susret s bolesnicima zasjenio je strah koji mu je prethodio. Ispunio nas je radošću jer smo svakoga od njih razveselili potrebnim darovima: hranom, sapunom, odjećom i obućom.
Drugoga dana sestra koja djeluje u župi održala je izlaganje na temu sinodalnosti. Istaknula je potrebu međusobne suradnje, zajedničkog hoda, prihvaćanja i ujedinjavanja. Osvijestila nam je također važnost prihvaćanja svakog čovjeka, posebno siromaha i osoba s invaliditetom. A sve ovo bit će moguće ako Bog bude središte našega života.
Napomenula nam je da su mladi koji znaju živjeti sinodalne vrijednosti budućnost društva i Crkve. Pohvalila je i naš posjet ovoj siromašnoj župi, posebno posjet bolesnima i nemoćnima.
Nakon predavanja slavili smo svetu misu na kojoj su mladi iz Ngube predvodili liturgijsko pjevanje.
Dvodnevni susret zaključen je druženjem i zajedničkim objedom.
Pomalo umorne, ali zadovoljne i zahvalne vratile smo se svojim kućama.
s. Françoise Ciragane
