Dan posvećenoga života u Dubrovniku se ne slavi na Svijećnicu zbog proslave biskupijskog zaštitnika sv. Vlaha te je slavlje upriličeno u subotu 28. siječnja 2023. godine, uz sudjelovanje dubrovačkog biskupa mons. Roka Glasnovića. Prisutne su bile i naše sestre iz Dubrovnika i Trpnja.
Susret je započeo u crkvi Male braće gdje smo skladnim pjevanjem i recitiranjem molili Jutarnju. Za mene je bilo iznenađenje, prostrana crkva puna Bogu posvećenih osoba. Nakon molitve u obližnjoj dvorani Ivana Pavla II. o temi Hram – Božje prebivalište govorio je umirovljeni profesor biblijskih znanosti dominikanac fr. Stipe Jurič. Kao iskusni predavač proveo nas je kroz Stari zavjet, odnosno kroz iskustvo pojedinaca ili Božjega naroda o Božjoj prisutnosti – edenski vrt, Jakovljeve ljestve, šator sastanka u pustinji, Sinaj, hram na Sionu. Gdjegod je Bog posjetio ljude to je mjesto za Izraelski narod postalo sveto, mjesto klanjanja Bogu, izvor snage i radosti koja dolazi od Gospodina, razlog zahvalnosti i strahopoštovanja. Sve su to slike i pralikovi koji nalaze svoje ispunjenje u osobi Isusa Krista. Krist je Riječ koja se ušatorila među nama, uzela ljudsko tijelo, postala istinsko Božje lice, a uzdignućem na križ postaje ljestve između neba i zemlje. Starozavjetno bogoštovlje koje je bilo usredotočeno na jeruzalemski hram ustupilo je mjesto novom bogoštovlju u čijem je središtu uskrsli Krist. S Kristom tvorimo jednu duhovnu kuću, hram Božji u kojem prebiva Duh Božji. Predavač nas je pozvao da s osjećajima radosti i strahopoštovanja pristupamo u crkvu ili kapelicu, naročito gdje boravi Presveti sakrament, da ne propuštamo svete susrete – euharistiju, i poželio da i nama, kao učenicima u Emausu gori srce dok primamo Isusa u Pričesti.
Izlaganje o Hramu me kasnije potaklo na daljnje razmišljanje: Ja kao hram Božji, sestra/brat kao hram Božji. Koliko sam svjesna te Božje prisutnosti, i još više – strahopoštovanja prema toj zbilji? Obasjava li taj Božji žižak zakutke tame u meni, puštam li da Božja snaga prožima moju slabost i nemoć, da preobražava moju ljudskost? Je li moj život euharistija, zahvalnost Bogu za sve što mi je dao i daje? Svaki novi dan traži odgovor, zapravo napor i borbu, da ja, krhki hram, budem sve više Božji stan i prebivalište.
Nakon izlaganja u crkvi sv. Vlaha upriličen je obred blagoslova svijeća. Iz Parčeve crkve krenuli smo u procesiji s upaljenim svijećama prema katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije gdje je monsinjor Roko predvodio euharistijsko slavlje. Biskup je u homiliji naglasio da trebamo uvijek iznova krenuti od Krista s kojim smo sve započeli. Podsjetio je na važnost poznavanja prilika u kojima živimo, a da svijet od nas očekuje jednostavnost života, duh molitve, ljubav naročito prema malenima i siromašnima, skromnost, samoprijegor i odricanje. Na taj ćemo način pridobiti druge za Krista, naglasio je biskup.
Poslije euharistijskog slavlja nastavili smo druženje za zajedničkim objedom u biskupskom sjemeništu. Bila je to prilika upoznati nove osobe ili pak susresti one koje odavno nismo sreli.
s. Karolina Bašić
