Bit ćete mi svjedoci (Dj 1,8) – geslo je kojim nas ove godine Crkva o obilježavanju Svjetskog dana misija podsjeća na naše poslanje naviještanja Radosne vijesti. Svatko u svoje vrijeme i na svoj način to shvati, prihvati i čini. Ovogodišnju proslavu Svjetskog dana misija spojili smo s još jednom stvarnošću koja je plod našeg misijskog djelovanja i svjedočenja.
Naime, prije nešto više od 40 godina počeo je rad jednog medicinskog dispanzera kojeg smo mi, Školske sestre franjevke, u Luhwinji gradile, vodile i činile da raste. Bio je to plodonosan rast, na radost i sreću cijelog jednog naroda. S vremenom je to postala jedna lijepa, seoska bolnica. Naravno, puno je tu bilo ruku, puno žrtava, puno dobrotvora, puno dobre volje i želje: činiti dobro i umanjiti bijedu oko sebe. I sve to slavili smo 23. listopada na Svjetski dan misija.
Misu zahvalnicu zajedno s deset svećenika slavilo je veliko mnoštvo naroda Božjeg. Svi u molitvi i zahvaljivanju, izražavajući plesom svoju radost. Nitko nije bio umoran iako je sveta misa trajala više od tri sata. Našom molitvom htjeli smo Gospodinu reći hvala; ponajprije za život kojeg nam je dao, za zdravlje da mu možemo služiti, za misijsko zvanje koje nas je dovelo u Afriku, za svako dobro djelo koje je preko nas učinio, za kušnje iz kojih smo izišle jače, snažnije i izdržljivije, za sve liječene i izliječene bolesnike pa i one koji su preko nas ugledali lice Gospodnje.
Poslije svečane svete mise, nastavili smo slavlje za zajedničkim stolom. Uz sve pozvane, obilan ručak imali su i svi bolesnici na odjelima. Znakovito je da smo se nakon 40 godina sastali upravo tu u Luhwinji gdje smo prvo pustile korijenje. Tu smo naviještajući Božju riječ, posijali sjeme koje raste; uvijek u Njegovo ime i Njegovom snagom. Neka se Gospodin slavi po svima koji dobro čine radi imena Njegova.
s. Mirabilis Višić
