Prošlog tjedna za nas sedam postulantkinja i tri kandidatkinje iz DR Kongo organizirane su trodnevne duhovne vježbe u Luhwinji. Zajedno s našom odgojiteljicom s. Emilienne Nankafu, fra Crispenom Zagabe Balolagom, našim duhovnikom i s. Samuelom Šimunović u ulozi vozačice, nakon trosatne vožnje po prašnjavu putu iz Bukavua smo stigle u Luhwinju. Sestre i dvije kandidatkinje koje su u kući odgoja u Luhwinji dočekale su nas s radosnom pjesmom i plesom. Tišina i ulazak u duhovne vježbe počeo je poslije večere. Voditelj nam je predstavio temu U poniznosti prema slavi u duhu Svetog pisma i franjevačke tradicije. Fra Crispen nas je svojim izlaganjem poticao na življenje poniznosti u nasljedovanju Isusa Krista. Naglasio je važnost življenja slobode koja nam omogućava prihvatiti realnost kao takvu. Prihvaćanje stvarnosti nam pomaže rasti u poniznosti i poslušnosti. Isus se ponizio iz ljubavi i Bog ga je uzvisio u slavi. Isto tako, otkrili smo kako su se David, Manaše i kralj Ahab ponizili pred Bogom i time postigli Njegovo oproštenje. Isto tako i mi, kad se ponizimo pred Bogom, postižemo od Njega oprost i slavu.
Slijedom Franjinih Opomena uviđamo da ostvarujemo sreću u životu upravo živeći u poniznosti koja nas sprječava da se dokazujemo i opravdavamo. Poniznost nas uči da prihvaćamo opomene čak i za pogreške koje možda nismo učinili. Za rast u poniznosti potrebno nam je svladavati i trajno u sebi pobjeđivati oholost koja nas čini prkosnima i preosjetljivima za sve opomene i ispravke. Sve to zahtjeva puno osobnog truda.
Ove duhovne vježbe su nam omogućile zastati i pogledati u smirenosti naš način reagiranja i ponašanja pred Bogom i pred bližnjima. Poniznosti, koja je temelj svih drugih kreposti, potrebno je dati prikladno mjesto i prakticirati je u našoj svakodnevici. Tijekom ova tri dana imali smo mogućnosti živjeti osobniji i iskreniji susret s Kristom. Osobni susreti s voditeljem omogućili su nam dodatna osobna pojašnjenja i mogućnost sakramenta ispovijedi.
Skrb sestara za naš ugodan boravak, mir i meditativna glazba su nam pomogli čuvati šutnju i ući u molitveni ambijent. Duhovne vježbe smo zaključili u subotu, 25. lipnja misom zahvalnicom. Poslije mise slijedilo je međusobno čestitanje i sestrinski ručak te povratak kući. U Bukavu smo došle u kasnim poslijepodnevnim satima umorne zbog puta ali sretne i ispunjene zbog milosti koje smo primile u ovim duhovnim vježbama.
Hvala sestrama na brizi i organizaciji duhovnih vježbi koje nam pomažu u našem duhovnom rastu, preispitivanju našeg redovničkog odgoja i življenju duhovnog poziva.
Edith Buhendwa i Ghislaine Borhere, postulantkinje
