Naša velika radost je počela onog dana kada smo dobile pozitivan odgovor na naše molbe za ulazak u postulaturu. Mi sve, nas sedam, primljene smo u postulaturu! Bile smo presretne.
Dana 8. kolovoza sestre iz zajednice Nguba došle su po nas u Muhungu, gdje smo provele dvije godine kandidature. Sestre iz Muhungu su nas dopratile u našu novu zajednicu, kuću odgoja u Ngubi. Bile smo ganute srdačnim dočekom koji su nam upriličile sestre, novakinje i postulantkinje. Ples i pjesma su odjekivali u našem dvorištu. Dan prije početka postulature, 10. kolovoza, s. Samuela nas je pripremila za ulazak približivši nam Franjin znak tau koji ćemo primiti na početku postulature. Tau je za sv. Franju znak trajnog obraćenja i odricanja od samog sebe. Pošto početak postulature pada na blagdan sv. Klare, s. Samuela nam je predstavila život te svete žene naglasivši njezine kreposti: jednostavnost, poniznost, milosrđe, hrabrost.
Na sam blagdan sv. Klare, 11. kolovoza, cijelo dopodne smo posvetile čitanju kratkog životopisa sv. Klare, osobnoj molitvi, razmatranju riječi Božje. Sve to nas je ispunilo radošću i ohrabrilo u želji da po primjeru sv. Franje i sv. Klare slijedimo Isusa. Zaista, bile smo zadovoljne i ispunjene duhovnom pripremom.
Ulazak u postulaturu bio je upriličen tijekom molitve Srednjega časa. S. Françoise Balibuno, povjerenica sestara u Misiji, predstavila nam je značenje početka postulature i važnost znaka tau. Zatim smo jedna po jedna pristupile kako bi nas „obukla“, obilježila znakom tau. Postavši postulantkinjama naša srca su bila ispunjena radošću i mirom. A posebno nam je drago što je naš ulazak u postulaturu bio na sam blagdan sv. Klare koja je silno ljubila Krista.
Istog dana tijekom molitve Večernje naše „starije“ postulantkinje su započele godinu novicijata. Koja radost za sve nas! Poslije molitve pjesma i ples su se izmjenjivale i ispunjale radošću naša srca što se nastavilo i za sestrinskim stolom. Iskreno smo zahvalne Gospodinu za blagodati koje čini u našim životima.
Dugo vremena smo željele postati postulantkinje, i evo, došao je i taj dan. Neka je Bog zauvijek hvaljen! Stoga, naše prve zahvale upućujemo samom Bogu koji nam je udijelio ovu milost. Zatim, iskreno hvala našim sestrama koje su lijepo pripremile ovaj dan. Hvala za svečani objed i poklone koje smo dobili. Posebno hvala s. Samueli koja se pobrinula da imamo sve potrebno za naš boravak. Ona će nas i dalje pratiti svojim poukama, savjetima kako bi nam pomogla otkrivati volju Božju u našem životu. Dug je put pred nama…
Drage sestre, neka vas Božji blagoslov prati za sve dobro koje ste nam iskazali.
Chanceline Bulangalire, postulantkinja
