U nedjelju 18. srpnja 2021. godine svečano smo obilježile 99. rođendan naše s. Aleksije Sardelić, što znači da je ušla u 100-tu godinu života. Nedavno smo, na svetkovinu Srca Isusova obilježile 75-u godišnjicu redovničkog života. Ove visoke obljetnice ne bi bile toliko zanimljive da s. Aleksiju nije zdravlje poslužilo. Naime, osim što je bila prisutna, ona je na oba slavlja održala prigodne govore za koje sve možemo posvjedočiti da ju je Bog obdario izvanrednim zdravljem.
S. Aleksija je rođena 18. srpnja 1922. godine u Blatu na Korčuli kao najstarije od četvero djece Petra i Vice. U mladosti je bila predsjednica Marijine kongregacije i da nije bilo ratnih i poratnih teškoća, najvjerojatnije bi redovničku formaciju započela u svom mjestu gdje je imala priliku moliti u samostanu sestara bl. Marije Petković. No, teške prilike u otočkom mjestu bile su vrlo opasne za katoličke obitelji, tako da je s. Aleksija redovničku formaciju započela na blagdan Svijećnice, 2. veljače 1948. godine, u zajednici Školskih sestara franjevaka u Splitu na Lovretu. I danas se prisjeća sakrivanja i bježanja pred ondašnjom vlasti te potvrđuje kako bi sve bilo drugačije da nije bilo rata.
Kao uzorna kandidatkinja, prisjeća se s. Aleksija, završila je “singerski” tečaj koji je držala jedna gospođa u Splitu. Taj tečaj koji joj je potvrdio prirodnu urednost i preciznost obilježio je veliki dio njezinog života. Osim šivanja, dugo je čuvala djecu, kako se to tada običavalo: bilo je tajno, a opet se znalo gdje i kome se povjerava odgoj djece predškolskog uzrasta. U svom dugom redovničkom životu provela je godine kao sakristanka i katehistkinja u župnoj katehezi. Radila je i u administrativnom poslovima glasnika Veritas u Zagrebu.
Što reći ovom prigodom? S. Aleksija je za nedjeljnim ručkom održala svoj zahvalni rođendanski govor. Tek je nedavno ušla u sobu na bolesničkom katu i neizmjerno je zahvalna sestrama na pomoći. Još je zdravlje jako dobro služi, samo zbog starosti i nemoći ne može sve biti kao prije. Prisustvuje svim molitvenim časovima, kreće se čak i po stepenicama uz pomoć svoga štapa i ne tuži se na bolove. Još uvijek za svoje godine dobro čuje i vidi. Drago joj je da s nama može proslaviti svoj visoki rođendan, a osobito joj je drago kad nam može udijeliti neki životni savjet. Kad pogleda unatrag, kaže da nije sa svim u životu baš potpuno zadovoljna, ali svjedoči da je Božja providnost uvijek prisutna. Njegova ruka pomoćnica uvijek nam je tu da se na nju oslonimo, samo se trebamo prepustiti Božjoj volji.
Okupljena na vrućem srpanjskom ručku, lovretska je zajednica pjesmom protkala ovo slavlje. Vjerojatno nije bilo sestre kojoj u glavi nije proletio vlastiti život. Obljetnice, slavlja i okupljanja nam stavljaju točku na završeno razdoblje, otvaraju poglavlja za novo te daju priliku da svjesno i nesvjesno opraštamo drugima, ali i sebi.
Uz provincijsku predstojnicu s. Andreu Nazlić, slavlju je prisustvovala i vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović koja je potvrdila da je naša s. Aleksija najstarija sestra u Družbi. Nadamo se da ćemo dogodine dočekati i njezin 100. rođendan. Zato, neka je u zdravlje naše i Gospodinu na slavu svaki naš idući dan koji neka donese radost svima kojima smo poslane.
s. Lidija Bernardica Matijević
