S. Branka, krsnim imenom Janja, rođena je 23. lipnja 1943. godine u Lusniću, a krštena 21. lipnja 1944. godine u župi Rođenja Blažene Djevice Marije u župi Ljubunčić nedaleko od Livna. Roditelji, Ante i Luca, odgajali su svojih šestero djece u kršćanskom duhu. Janja, uvijek tiha i samozatajna, od ranog djetinjstva upoznala je molitvu, poniznost, marljivost i poštenje. U roditeljskom domu primila je prva svjedočanstva i primjere duboke vjere koja će je nositi kroz život. Sve poteškoće s kojima se kasnije susretala rješavala je tako kako je naučila u obitelji: jednostavno i iskreno. Roditeljski savjeti i životne smjernice vodili su je na njezinom životnom putu. Rođenoj u velikoj obitelji Barun, u kojoj su mnogi prije i poslije Janje izabrali služenje Bogu u svećenstvu i redovništvu, nije joj bilo teško odabrati posvećeni život.
S nepunih osamnaest godina stupila je Janja u kandidaturu 1961. godine, a kanonsku godinu novicijata započela je 1964. godine. Prve zavjete polaže o blagdanu Rođenja Blažene Djevice Marije 1965., a doživotne o istom blagdanu 1970. godine. Srednju ugostiteljsku školu kojom će usavršiti bogomdani talent kuhanja uspješno je završila 1971. godine.
Kulinarske vještine s. Branke poznate su u cijeloj Provinciji, ali i u samostanima braće franjevaca. Više od 50 godina provela je u službi kuharice radeći marljivo i nenametljivo i u svoj odanosti služeći Bogu. S radom u kuhinji je započela u Domu za starije i nemoćne Lovret (1965.-1974.) nakon čega je poslana u Neunkirchen gdje u internatu otaca salezijanaca služi do 1982. godine. Po povratku u Domovinu dvije godine (1982.-1984.) kuha u našoj zajednici u Kaštel Lukšiću. Uslijedile su službe u franjevačkim samostanima na Ksaveru (1984.-1987.), Odri (1987.-1991), Svetom Duhu (1991.-1996.) i Makarskoj (1996.-1999.). Treba naglasiti da su franjevački samostani u njezino vrijeme brojili oko stotinu ili više braće, što svećenika, što bogoslova i sjemeništaraca. Uslijed teških ekonomskih prilika za Crkvu, naše su sestre kuharice, a među njima i s. Branka, bile prave umjetnice umnažanja hrane. Nakon službe u franjevačkim samostanima 1999. godine još jednom odlazi u Kaštel Lukšić gdje, uz posao u kuhinji, pomaže bolesnom ocu. U provincijsko središte vraća se 2010. godine i, u skladu sa svojim mogućnostima, pomaže u samostanskoj kuhinji sve do 2016. godine kada, zbog sve lošijeg zdravlja, biva smještena na bolesnički kat.
Toplina kuhinje, vrijedne ruke koje su mijesile tijesto i blagost na njezinu licu, mnogim će svećenicima ostati vječna uspomena na dane mladosti. Isto će tako i sestre s kojima je živjela bez iznimke reći kako se u očima s. Branke zrcalilo svjetlo koje se nije gasilo niti u godinama njezine teške bolesti. Blag pogled, jasna komunikacija, dobrota i poniznost samo su neke od vrlina koje ćemo pamtiti.
Osim službe u kuhinji, s. Branka je bila vješta i u izradi ručnih radova. Osobitu je naklonost osjećala prema potrebitima. Siromašni, bolesni i ostavljeni ispunili su njezino srce. U slobodno vrijeme trudila se pronalaziti načine kako bi im olakšala težak život. Ne očekujući ništa zauzvrat razdavala bi svoje slobodno vrijeme onima koje joj je Bog stavljao na put. Nije poznavala pritužbe na prekovremeni rad, kao ni traženje svojih prava. I u visokoj životnoj dobi ostala i dalje aktivna i na pomoć onima koji su je trebali.
Svi ćemo pamtiti s. Branku kao osobu koja je cijelim svojim životom služila Bogu bez prigovaranja, u potpunom povjerenju i predanosti Njegovoj Providnosti. Blagosti i dobrote s. Branke sjećat će se čak i oni koji su je poznavali tek kratko. Čak niti posljednjih godina njezine prikovanosti uz bolesničku postelju, s. Branka nije bila zahtjevna i nije se žalila na svoju nemoć. Kako je Bog odredio, tako je prihvatila. Tako nas je i napustila 18. lipnja u ranim jutarnjim satima: tiho i samozatajno, kao da nas ni svojim prelaskom u vječnost nije htjela opterećivati. Dok su se sestre u samostanskoj kapeli na Lovretu susretale s Uskrslim, s. Branka se našla u trajnom zajedništvu s Njim.
Neka joj je vječna hvala za učinjeno dobro!
Počivala u miru Božjem!
