Od 28. do 30. travnja u samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, održan je susret sestara s privremenim zavjetima iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ukupno nas je bilo sedamdesetak, a voditelj je bio o. Srećko Rimac. Tema susreta bila je: “Sequela Christ: redovnički zavjeti”.
Susret smo započeli zajedničkom večernjom molitvom i razmatranjem. Tijekom susreta imale smo ukupno četiri razmatranja putem kojih smo mogle obnoviti svoju posvećenost Gospodinu i sagledati kako dalje autentičnije živjeti zavjete. Življenje zavjeta daje nam čvrstu povezanost s Gospodinom koja nam omogućuje plodnost u sestrinskom zajedništvu i u poslanju duhovnog majčinstva. Zavjeti su dar Duha Svetoga, oni nisu naše vlasništvo nego Božji dar Crkvi. Bog se služi nama redovnicama da posvjedoči svijetu ljubav koju nam je očitovao u Isusu Kristu, Onom koji nas sve uzljubi i koji čezne biti s nama. Zavjeti čistoće, siromaštva i poslušnosti usko su povezani. Dok god nismo autentični u življenju sva tri zavjeta u nama se ne može Isus slobodno nastaniti jer smo zarobljene zemaljskim. Potrebno je neprestano moliti za milost obraćenja i prihvaćanja onog što je protiv naše volje. Time očitujemo ljubav koju nam je Isus posvjedočio. Ako istinski čeznemo za Bogom, On širi naše srce i daje milost da slušamo Njegovu volju i odreknemo se samih sebe. Isus je želio, ako je moguće, izbjeći smrt na križu no samo ako je to volja Božja. Mi smo također pozvani ovako moliti jer onda neprestano živimo u pouzdanju u Boga vjerujući da će nam u teškim situacijama pružiti svoju ruku. Smisao života jest križ zbog kojeg ponekad sumnjamo u sebe no kada iskusimo Božju pomoć, križ pruža radost dajući nam istinsku sreću zemaljskog života.
Drugi dan susreta proveli smo u Srijemskoj Mitrovici koja je nekad bila jedno od važnih središta moćnoga Rimskog Carstva (Sirmium). U Srijemskoj Mitrovici danas živi mali broj Hrvata, što u povijesti nije bio slučaj. Brojni su Hrvati protjerani s tog područja i ubijeni. Nakon raspada Kraljevine Jugoslavije Srijemska Mitrovica je pripala Vojvodini. Poznata je po velikom broju mučenika iz vremena Rimskog Carstva od kojih su najznačajniji sv. Dimetrije, po kojem Mitrovica dobiva ime, sv. Anastazija koja je u Zadru poznata kao sv. Stošija i sv. Irenej. Svetu misu slavili smo u rimokatoličkoj katedrali sv. Dimitrija. Razgledali smo ostatke najstarijeg sakralnog prostora kršćana iz 3. stoljeća koji je posvećen sv. Dimitriju.
Uz to, vidjeli smo i Carsku palaču, lokalitet kojim je započeto istraživanje nekadašnjeg Sirmiuma. Lokalitet je otkriven prilikom pripreme terena za izgradnju stambene zgrade. Carske palače u rimsko doba imale su službeni prostor za obavljanje carskih dužnosti, a također i privatne prostorije za stanovanje cara i njegove obitelji.
Posljednji dan susreta slavili smo nedjeljnu svetu misu u đakovačkoj katedrali gdje smo zajedno svjedočile svoj poziv kroz govor i molitvu s pukom.
Zahvaljujem milosrdim sestrama sv. Križa na lijepom gostoprimstvu i srdačnosti. Zahvaljujem Gospodinu na svim milostima kojima me obdario na ovom susretu jer sam doživjela radost zajedništva i duhovnu obnovu. Molim Gospodina da nas sve i dalje prati na našem redovničkom putu i ohrabri one koje poziva da se ne boje predati u njegove ruke jer on će sve voditi ako hodimo za Njim.
S. Anđela Crnjac
